Puške

Puške se dele na razne kategorije i svaka kategorija ima svoju ulogu. Neke se koriste na velikim rastojanjima, neke na srednjim, a neke i u bliskoj borbi. Kroz istoriju se menjao način ratovanja, a uz to i vrste pušaka. Automatsko oružje je tokom Drugog svetskog rata poslužilo kao temelj za novu kategoriju vatrenog oružja koja je dominantna i dan danas.


Karabiner 98k

Karabiner 98k

Dužina: 1110 mm

Dužina cevi: 600 mm

Težina: 3,9 kg

Kapacitet magacina: 5 metaka (kalibar 7,92x57mm Mauser)

Ova puška sa sistemom obrtno-čepnog zatvarača je bila glavno naoružanje Vermahta od 1935. godine pa sve do kraja rata. Varijanta korišćena u Drugom svetskom ratu je u stvari varijanta puške Mauser 98 iz Prvog svetskog rata, samo sa kraćom cevi. Mauser sistem zatvarača se i dan danas koristi kod pušaka sa sistemom obrtno-čepnog zatvarača.

Međutim, mana spore paljbe je došla do izražaja kada su Sovjeti i Amerikanci počeli da proizvode poluautomatske puške, ali je uprkos tome ostala glavna puška nemačke vojske. Pokreti otpora su često koristili ovu pušku, upravo zbog zastupljenosti, jer u situaciji borbe protiv okupatora, svako oružje je dobrodošlo.

Proizvodnja se nastavila i posle rata. Druge zemlje su napravile svoje varijante Kar98k kao što su španski M43 i jugoslovenski M48.

Nemački snajperista sa Kar98k.

Nemački snajperista sa Kar98k.


Gewehr 43

Gewehr 43

Dužina: 1130 mm

Dužina cevi: 550 mm

Težina: 4,4 kg

Kapacitet okvira: 10 metaka (kalibar 7,92x57mm Mauser)

Prva poluautomatska puška koju su Nemci koristili bila je Gewehr 41(Walther) koja je imala sistem pozajmice gasova, ali se loše pokazala. Nakon invazije Sovjetskog Saveza, Nemci su videli da Rusi koriste kvalitetan poluatomat SVT-40 i od njega su kopirali ceo gasni sistem i tako je nastao Gewehr 43, koji su koristil do kraja rata. Posle rata se koristio kao vojno-policijsko oružje širom sveta.

Sistem pozajmice gasova radi na sledeći način. Kada dođe do opaljenja, gasovi koji idu iza projektila ulaze u gasni cilindar i deluju na gasni klip koji se pomera nazad, zajedno sa zatvaračem i nosačem. Povratna opruga vraća ceo sistem, uzima novi metak iz okvira i ubacuje ga u cev. Tokom rata je proizvedeno 400000 primeraka.

Nemački vojnik sa G43.

Nemački vojnik sa Gewehr 43.


Fallschirmjägergewehr 42

FG 42

Dužina: 940 mm

Dužina cevi: 502 mm

Težina: 4,53 kg

Kapacitet okvira: 10 ili 20 metaka (kalibar 7,92x57mm Mauser)

(Na slici su dve varijante FG 42. Gornji primerak je bio početni model, a donji je bio unapređeni model)

Nakon ofanzive na Kritu 1941. godine, nemačka vojska je pretrpela velike gubitke. Padobranci su bili naoružani samo pištoljima i granatama, dok su sanduci sa težim naouružanjem bili bačeni u posebnim sanducima. Doneta je odluka da se napravi puška koju padobranac može da nosi sa sobom i koja mu neće smetati prilikom sletanja. Zbog velikog broja stradalih na Kritu, Hitler je odustao od ideje da se padobranci angažuju u vazdušno-desantnim operacijma i projekat je obustavljen, ali je vođa Luftvafea, Herman Gering, privatno obnovio projekat.

FG 42 je veoma zanimljivo oružje. Način funkcionisanja zatvarača se menja u odnosu na režim paljbe. Kod poluatomatskog režima, metak je u cevi i zatvarač je odmah iza metka. Kada dođe do opaljenja, zatvarač se pomera nazad, izbacuje čauru, vraća se i uzima novi metak iz okvira i ubacuje ga u cev. Kod automatskog režima paljbe, zatvarač je u zapetom položaju i kada dođe do opaljenja, kreće napred, uzima metak iz okvira i ubacuje ga u cev, udarna igla udari inicijalnu kapislu, opali metak i gasovi vraćaju zatvarač na početno mesto i izbacuje se čaura. Prvi model je imao pištoljski rukohvat, dok su kundak i potkundak su bili od čelika. Kasniji model je imao vertikalni rukohvat, drveni kundak i potkundak da bi se smanjila težina i poboljšala ergonomija.

Uprkos ovim zanimljivim detaljima, imao je mane. Bio je skup i komplikovan za proizvodnju. Tokom rata je proizvedeno samo 7000 primeraka, ali je kasnije poslužio kao inspiracija za mnoga oružja, među kojima je i američki mitraljez M60.

Nemački padobranac naoružan sa FG 42. Francuska, 1944.

Nemački padobranac naoružan sa FG 42 u Francuskoj, 1944. godine.


Sturmgewehr 44

StG 44

Dužina: 940 mm

Dužina cevi: 420 mm

Težina: 4,6 kg

Kapacitet okvira: 30 metaka (kalibar 7,92x33mm kratki (nem. Kurz))

Ova puška se smatra prvom jurišnom puškom u istoriji. Prvo ime je bilo MP 43, ali je Hitler naredio da se naziv promeni u Sturmgewehr 44 (što znači jurišna puška 44). Doneta je odluka da se koristi skraćena verzija 7,92x33mm da bi puška bila preciznija. Pokazala se uspešnom, naročito na Istočnom frontu, ali je bilo isuviše kasno da promeni ishod rata za Nemce.

Postojali su i dodaci napravljeni posebno za StG 44, kao što su infracrveni nišan ZG 1229 Vampir i iskrivljena cev koja se koristila kod tenkovske posade. Iskrivljena cev je bio veoma bizaran dodatak i često bi se metak raspao na fragmente ili bi se cev oštetila.

Poslužila je kao inspiracija za legendarni ruski AK-47, kao i za američki M16. Koristio se u Jugoslovenskoj Narodnoj Armiji kao naoružanje padobranaca sve do 1970. godine. Koristi se i dan danas kod pobunjenika širom sveta.

Nemački vojnik sa StG 44.

Pripadnik Volksgrenadier divizije sa StG 44. Ardeni, 1944.


Mosin-Nagant

Mosin Nagant

Dužina: 1232 mm

Dužina cevi: 730 mm

Težina: 4 kg

Kapacitet magacina: 5 metaka (kalibar 7,62x54mmR)

Mosin-Nagant je prvi put proizvedena 1891. godine. Koristila se u doba Carske Rusije, kasnije Sovjetskog Saveza. Kao što je to uobičajeno kod ruskog oružja, bila je jeftina, pouzdana, laka za upotrebu i brzo se proizvodila. Od 1891. do 1965. godine, proizvedeno je preko 37 miliona primeraka. Tokom Drugog svetskog rata se koristio model 1891/30, koji je imao kraću cev.

I dan danas se koristi kod pobunjenika u Africi i Bliskom Istoku, koji nemaju baš puno izbora što se tiče naoružanja.

Roza Šanjina.

Ruska snajperistkinja Roza Jegorovna Šanjina sa svojom Mosin-Nagant puškom. 1944.


M1 Garand

M1 Garand

Dužina: 1100 mm

Dužina cevi: 610 mm

Težina: 4,3 kg

Kapacitet okvira: 8 metaka (kalibar .30-06 Springfield (7,62x63mm))

M1 Garand je prva poluautomatska puška koja je uvedena kao službeno oružje. Radi na sistemu pozajmice gasova i puni se pomoću takozvanih en bloc okvira sa 8 metaka.

Mane ove puške jesu težina, kao i to da mora da bude napunjena sa punim okvirom i mehanizam je takav da ne može da prihvati pojedinačne metke. Kada se ispali zadnji metak, okvir iskače napolje i čuje se metalni zvuk. Postoje priče da su neprijateljski vojnici koristili taj zvuk kao nagoveštaj da je protivniku oružje prazno. M1 Garand se koristio u američkoj vojsci sve do 1959. godine kada je zamenjen sa M14, ali se i dalje koristio u drugim zemljama. Koristi se i dan danas u lovu i u nekim vojnim jedinicama.

Američki vojnik sa M1 Garand.

Američki vojnik pozira sa svojom M1 Garand puškom. Tarava, 1943.


M1918 Browning Automatic Rifle

BAR

Dužina: 1214 mm

Dužina cevi: 610 mm

Težina: 8,8 kg

Kapacitet okvira: 20 metaka (kalibar .30-06 Springfield (7,62x63mm))

Kao što i samo ime kaže, tvorac ove puške je Džon Brauning. Korišćena je još u Prvom svetskom ratu ali ne toliko često. BAR je dizajniran kao lako prenosivo i kompaktno oružje velike vatrene moći kojom može rukovati jedan vojnik za razliku od drugih teških i komplikovanih mitraljeza tog vremena. Najviše se koristio tokom Drugog svetskog rata u verziji M1918A2.

BAR se kasnije koristio u Korejskom i Vijetnamskom ratu. Bio je glavni puškomitraljez američke vojske sve do pojave M60 1957. godine.

Američki vojnik sa BAR-om.

Američki vojnik sa BAR puškom. Okinava, 1945.


Maschinengewehr 34

MG 34

Dužina: 1219 mm

Dužina cevi: 627 mm

Težina: 12 kg

Kapacitet: 50 ili 70 metaka u dobošu ili redenik od 50 do 250 metaka (kalibar 7,92x57mm Mauser)

MG 34 se smatra jednim od najboljih mitraljeza ikada. Dizajn je bio ispred svog vremena. Mogao je da se koristi sa dvonošcem ili pak težim tronošcem za manji trzaj i učestaliju paljbu.

Okidač ima dva udubljenja. Pritiskom donjeg dela se puca automatskim režimom paljbe, dok se pritiskom gornjeg dela puca jedan metak. Mana ovog mitraljeza jeste to da je bio preskup da proizvodnju i pored njega je nastao MG 42. Oba mitraljeza su bila dosta zastupljena u ratu.

Vojnici sa MG 34.

Nemački vojnici sa MG 34. Francuska, 1944.


Maschinengewehr 42

MG 42

Dužina: 1220 mm

Dužina cevi: 530 mm

Težina: 11,6 kg

Kapacitet: 50 metaka u dobošu ili redenik od 50 do 250 metaka (kalibar 7,92x57mm Mauser)

Najčuveniji mitraljez Drugog svetskog rata. Nastao je sa namerom da zameni MG 34, koji je bio preskup za proizvodnju, ali ga nije kompletno zamenio i oba modela su se koristila tokom rata. Dok su drugi mitraljezi kao što su MG 34, američki M1919 Browning i britanski Bren imali brzinu baljbe od 500 do 900 metaka u minuti, MG 42 je imao neverovatnu brzinu paljbe od 1200 do 1500 metaka u minuti, što je u to vreme bilo veoma napredno. Postoje priče da brzina paljbe može da se i udvostruči pomoću specijalne municije i lakšeg zatvarača. Zvuk koji se čuje tokom pucanja je sličan testeri ili cepanju čaršava jer ljudsko uvo ne može pravilno da registruje koliko je metaka isapljeno zbog velike brzine paljbe. Zbog toga su mu saveznički vojnici dali nadimak "Hitlerova testera".

Još jedna prednost ove zveri jeste to da se cev lako menjala. Pritiskom poluge sa strane, otvaraju se mala vratanca odakle može da se izvuče cev i ubaci nova. Mana ovog mitraljeza je ujedno i njegova prednost, a to je brzina paljbe. Municija se brzo trošila i cev se brže pregrejavala. I posle rata, MG 42 je ostao u upotrebi, ali u vidu modifikovanih varijanti kao što su MG 3 za Bundesver, švajcarski MG 51 i jugoslovenski M53.

Vojnici sa MG 42 u bunkeru.

Nemački vojnici sa MG 42. Omaha plaža, 1944. Ovaj mitraljez je razlog zašto se plaža takođe zove Krvava Omaha.


Maschinenpistole 40

MP 40

Dužina: 833 mm

Dužina cevi: 251 mm

Težina: 3,97 kg

Kapacitet okvira: 32 metaka (kalibar 9x19mm)

Najpoznatije oružje Drugog svetskog rata. Zajedno sa Kar98k, najrasprostranjenija puška u nemačkoj vojsci. Tokom Staljingradske bitke, sve više se koristio MP 40 zbog bliske borbe. Kasnije je planirano da se MP 40 i Kar98k zamene sa StG 44, ali je već bilo kasno za to.

Zbog teškog zatvarača je imao malu brzinu paljbe, ali je bio precizan. Tokom rata je proizvedeno oko 1,1 miliona primeraka. Najviše su ga koristili i pokreti otpora širom evrope. MP 40 je ikona Drugog svetskog rata. Iako je poznata samo po tom periodu, ima kultni status u filmovima i igricama.

Mladi vojnik sa MP40.

Mladi nemački vojnik sa MP40 na Istočnom frontu.


Sten

Sten

Dužina: 762 mm

Dužina cevi: 196 mm

Težina: 3,2 kg

Kapacitet okvira: 32 metaka (kalibar 9x19mm)

Britanska vojska je u početku koristila američki Thompson M1928. Međutim, odlučili su se da dizajniraju novu pušku koja je laka i jeftina za proizvodnju. Tako je nastao Sten. Bio je veoma zastupljen i kod pokreta otpora širom Evrope, ali je bio poznat po tome što često ima zastoje.

Postojalo je nekoliko varijanta. Mk I, Mk II, Mk III, Mk IV i Mk V. Puška se pravilno drži oko navlake cevi, a ne za okvir. Držanje puške za okvir menja ugao uvođenja metka, što može dovesti do zastoja. Takođe, zbog sistema otvorenog zatvarača, lako je dolazilo do slučajnog opaljenja. Ovu pušku je koristio Jozef Gabčik u atentatu na ozloglašenog esesovca Rajnharda Hajdriha u Pragu 1942. godine, ali mu se puška zaglavila i njegov saborac Jan Kubiš je izvršio atentat bombom.

Radnica pozira sa Stenom u fabrici.

Radnica pozira sa Stenom Mk II u fabrici. Ujedinjeno Kraljevstvo, 1942.


Thompson

Thompson M1A1

Dužina: 810 mm

Dužina cevi: 267 mm

Težina: 4,5 kg

Kapacitet okvira: 20 ili 30 metaka u standardnom okviru, 50 ili 100 metaka u dobošu (modeli M1 i M1A1 nisu podržavali doboše) (kalibar .45 ACP)

Thompson je prvobitno nastao kao oružje američke vojske u Prvom svetskom ratu, ali se rat završio pre nego što su prototipi mogli da stignu do Evrope. Prvi model se zvao M1921. Tokom Prohibicije, M1928 postao je simbol terora, jer su ga najviše koristili kriminalci. Mogao je da se sakrije u kutiji za violinu i imao je nadimak "Čikaška pisaća mašina".

Thompson se kasnije pojavio u Drugom svetskom ratu. Britanci su koristili M1928, ali su kasnije počeli da koriste Sten. Amerikanci su napravili nove verzije M1 i M1A1, koji nisu podržavali doboše. Iako su imali više metaka, bili su teški, izazivali su zastoje i zveckali bi, što je odavalo poziciju. Bio je i veoma težak i komplikovan za čišćenje, ali je imao dobru zaustavnu moć. Tako je Thompson od simbola kriminala, postao simbol vojske. I dan danas se smatra jednom od ikona rata.

Američki vojnik sa M1A1.

Američki vojnik sa M1A1.


PPSh-41

PPSh-41

Dužina: 843 mm

Dužina cevi: 269 mm

Težina: 3,63 kg

Kapacitet okvira: 35 metaka (standardni okvir) ili 71 metak (doboš) (kalibar 7,62x25mm)

Po uzoru na finski Suomi KP/-31, Sovjeti su napravili automat PPD-40. Kasnije je Georgij Špagin napravio PPSh-41, koji je bio jeftinija verzija PPD-40. Sve delove, osim cevi, mogli su da proizvode i neiskusni radnici u garažama. Jedan primerak je mogao da se napravi za 5 sati, dok je za PPD-40 trebalo 13 sati. Cev se uglavnom uzimala od Mosin-Nagant puške i od jedne cevi za Mosin su nastajale dve cevi za PPSh. Za pet meseci je proizvedeno 155000 komada. Do proleća 1942. godine, dnevno bi iz fabrike izašlo 3000 komada. Ukupno je proizvedeno 6 miliona primeraka.

Prednost ove puške jeste do da se masovno i jeftino proizvodila. Imala je jednostavan mehanizam i bila je izdržljiva, što je uobičajeno kod ruskog naoružanja. Brzina paljbe ovog automata iznosi oko 900 do 1000 metaka u minuti, što je bilo veoma napredno u odnosu na ostale automate u to vreme. Punio se uglavnom dobošem od 71 metak, jer bi se okviri od 35 metaka prebrzo praznili. Bio je odličan izbor za blisku borbu, jer bi zbog velike brzine paljbe i kapaciteta, bilo skoro nemoguće promašiti metu. Bilo je glavno oružje Crvene Armije. Zbog svoje pouzdanosti, nije trebao da se podmazuje uljem, što je velika prednost, jer bi se ulje zaledilo na veoma niskim temperaturama koje su bile na Istočnom frontu.

Mane su bile brza potrošnja municije, nepouzdani doboši, slabiji kalibar u odnosu na .45 ACP i 9mm što se tiče zaustavne moći, ali je imao odličnu probojnost. Problem sa dobošima bi se mogao rešiti ako se napuni sa 65 metaka.

Sovjetski dečak sa PPSh-41.

Sovjetski dečak sa PPSh-41. 1943.